Usred dvorane publiku je osim dvadesetak praznih stolaca dočekao, poput prikaze, samo uspravljeni kontrabas. Ispred instrumenta bila je samo fiksirana kamera, a od instrumenta vodile su žice do pojačala i računala, smještenih nekoliko metara dalje, bočno, u mraku.
Ivar Roban Križić nije se pojavio na sceni. On, međutim, jest komunicirao s publikom preko samostojećeg kontrabasa. Ono što je Ivar izvodio “negdje drugdje”, na nekom drugom kontrabasu, publika je zapravo čula, posredstvom elektroakustičnih pomagala, da proizlazi iz onoga kontrabasa u dvorani.
Tehnička priprema ovog projekta trajala je mjesecima. Ivar je imao jasnu viziju, a zajedno smo došli od načina realizacije koji je oduševio publiku. Zvučna slika koju je proizvodio preparirani kontrabas na momente je djelovala stvarnije nego da glazbenik stoji za konvencionalno ozvučenim kontrabasom.
Godina
2021.
Potpora
Ministarstvo kulture i medija
Uloga
Ton-majstor